O skideru
Skideri su specijalizirana šumska zglobna vozila koja služe za privlačenje drva po šumskim putevima i vlakama te šumskom bespuću. Rad privlačenja drva odvija se jednim krajem tovara odignutim od tla i oslonjenim na stražnji kraj vozila, dok se drugi kraj tovara vuče po tlu. Osim opremanja skidera s vitlom, razvijaju se i različite konstrukcije prihvata (utovara) drva: s hvatalom okrenutim prema dolje i s hvatalom okrenutim prema gore i dizalicom za utovar drva u hvatalo. Osnovne značajke svih šumskih zglobnih traktora su zglobno upravljanje, sva četiri pogonska kotača te opterećenje prednje osovine na oko 2/3 ukupne mase skidera. Navedene tehničke značajke skidera su omogućile njihovu bolju kretnost te bolje radne značajke u uvjetima eksploatacije šuma.
U hrvatskom šumarstvu konfiguracija terena uz način gospodarenja i sastojinske prilike utjecali su na način pridobivanja drva i izbor tehnoloških sredstava rada. Privlačenje drva obavlja se šumskim vozilima (skiderima i forvarderima). Na srednje ili jače nagnutim terenima, na području prigorskih i brdskih šuma rabi se poludeblovna ili deblovna metoda izradbe drva, a privlačenje drva obavlja se vučom po tlu upotrebom velikih skidera u oplodnim i prebornim sječinama, odnosno, srednji (proredni) skidera u prorednim sječinama. U Hrvatskoj primjena skidera počinje 1968. godine, 1970-ih kreće razdoblje intenzivnog mehaniziranja sve do kraja 1980-ih kada je dosegnut potreban broj skidera oko 300. Zbog načina gospodarenja i konfiguracije terena za privlačenje drva prvenstveno upotrebljavaju kotačni skideri opremljeni šumskim vitlom. Prednost upotrebe vitla na skideru je njihovo kretanje isključivo po traktorskim vlakama čime se smanjuje oštećenje šumskog tla i dubećih stabala. Skider sa vitlom ne mora zauzeti položaj uz posječeno stablo ili izrađene drvne sortimente prilikom formiranja tovara, jer upotrebom vitla postoji mogućnost privitlavanja stabla ili drvnog sortimenta od mjesta sječe i izrade do traktora na vlaci.
Danas u svijetu imamo mnogobrojne proizvođače skidera, ali ovu obitelj vozila možemo definirati određenim tehničkim i konstrukcijskim značajkama te načinom rada koji su istovjetni za većinu tipova. Skider je zglobno vozilo s četiri kotača jednakih dimenzija, formule pogona 4×4. Konstrukcijskim rješenjima, na prednjoj osovini skidera se raspodjeluje oko 2/3 ukupne mase.
Takva raspodjela mase skidera je potrebna zbog načina rada i osiguranja dobre uzdužne stabilnosti skidera. Pri privlačenju drva, odignuti kraj tovara se oslanja na zadnji dio skidera te se dinamička opterećenja prednje i zadnje osovine izjednačavaju ili su ovisno o položaju drva u tovaru, veličini tovara i nagibu terena, opterećenja na zadnjoj osovini veća.
Podvozje se skidera sastoji od dva odvojena okvira. Prednji dio skidera ima ugrađen prednji most s kotačima, motor, mjenjač, razvodnik pogona, prednju pomičnu dasku i kabinu, sve učvršćeno na prednji dio okvira podvozja. Na stražnjem su okviru podvozja također preko poluosovina postavljeni kotači, ali i potrebna šumska nadogradnja – šumsko vitlo, zaštitna daska, horizontalni i vertikalni valjci vitla. Prednji i stražnji okvir spojeni su zglobno s mogućnošću gibanja zgloba, pomoću hidrauličnih cilindara, samo u vodoravnoj ravnini. Zglobom se ostvaruje lakše upravljanje skiderom u terenskim uvjetima te manji krug okretanja čime se poboljšava kretnost vozila. Kinematika hodnog mehanizma skidera je takva da u zaokretu stražnji kotači prate prednje kotače. Povećanje bočne stabilnosti skidera pri radu na nagibu ili pri prelasku preko površinskih prepreka je omogućeno njihanjem prednje osovine. Pogonski dio čini motor s unutrašnjim izgaranjem, najčešće četverotaktni diesel motor. Sustavom transmisije se prenosi snaga od motora na sve kotača. Sustav transmisije se sastoji od spojke, mjenjača, razdjelnika pogona, diferencijala na svakoj osovini te planetarnog ili završnog reduktora na svakom kotaču.
Kabina se skidera izvodi sa zaštitnim konstrukcijama (zaštitni okvir i zaštitna mreža) koja, u svrhu sigurnosti vozača pri prevrtanju vozila ili udaru predmeta (grana, trupac), mora zadovoljiti stroge kriterije određene ISO standardima. Na stražnjem dijelu skidera se ugrađuje šumsko vitlo. Odabir se vitla vrši na osnovu potrebite nazivne vučne sile i ukupne težine vozila. Nazivna vučna sila vitla u pravilu ne premašuje težinu vozila. Pogon vitla je najčešće hidraulički. Prijenos snage na vitlo se vrši vratilom izvedenim najčešće iz razdjelnika pogona prema samom vitlu kod mehaničkog pogona ili prema hidrauličnoj pumpi kod hidrauličnog pogona. Svi traktori i skideri opremljeni vitlom moraju imati prihvatno-zaštitnu dasku. Zadnja daska se naziva prihvatno-zaštitna daska jer se na kraju privitlavanja na njoj prihvaćaju trupci i odiže se prednji kraj trupaca od tla, a pri privlačenju (vožnji traktora po šumskoj vlaci od sječine do pomoćnog stovarišta) vrši zaštitu kotača i zadnje osovine traktora. Osnovni dijelovi vitla su bubanj, vodilice užeta (horizontalni i vertikalni valjci ili koloture) i kućište vitla. Broj okretaja ulaznog vratila je prevelik za pokretanje bubnja te se zbog toga u vitlu vrši redukcija broja okretaja pužnim prijenosom. S obzirom na broj bubnjeva, razlikuju se jednobubanjska i višebubanjska vitla. Jednobubanjska vitla se koriste pri deblovnoj i stablovnoj metodi izradbe drva gdje je u tovaru mali broj komada drva. Dvobubanjska vitla omogućavaju vezanje tovara od većeg broja komada drva što je vrlo učinkovito kod sortimentne metode izradbe drva ili pri radu u prorednim sječinama, kada se privlači drvni sortimenti ili dijelovi stabla manjih dimenzija. Upravljanje vitlom može biti mehaničko, hidrauličko ili daljinsko.